Ne može se sporiti pravo bilo kome na dostojanstveno sahranjivanje. Ali, podizanje spomenika i spomen-obilježja je definisano Zakonom, kojim je jasno precizirano ko ima pravo na spomenik. Stoga se prijedlog ove vrste mora temeljiti na pouzdanim, istinitim i dokumentovanim činjenicama vezanim za konkretni događaj. Inače, o ovom, svakako nemilom događaju, postoji obimna građa i dokumentacija zasnovana na izvještajima i istraživanjima od momenta događanja do sadašnjeg vremena.
Da bi se izbjegle bilo kakve dileme i nejasnoće u vezi pomenutog, vrlo delikatnog događaja, prijedlog treba zasnivati na svim raspoloživim istorijskim dokumentima i činjenicama kojih zasigurno ima, a ne samo na one već ponuđene, što bi osnažilo opravdanost prijedloga i eliminisalo potencijalne sumnje u dobre namjere.
Ako je u pitanju 28 + 5 nevino stradalih, kako se tvrdi u prijedlogu, zašto su izostala imena, ko je i kako utvrdio njihovu nevinost i da li među njima ima i onih koji nose teret krivice. Da li im je u tom slučaju mjesto pod zajedničkim obilježjem?
Napokon, izgled i natpis na spomeniku nije u ovom slučaju samo nadležnost pomenute stručne Komisije, već i foruma koji donosi odluku o podizanju.
Nesporno je takođe da, radi objektivnog postupanja u ovoj prilici, prijedlogu je trebala da prethodI rasprava predstavnika relevantnih naučnih institucija i uglednih istoričara, koja bi potvrdila istinitost svih okolnosti pod kojima se događaj desio.
Stoga smatramo da kolašinski odbornici, bez obzira na partijsku pripadnost i politička ubjeđenja, i pored dozvole nadležnih državnih institucija, o čemu bi se moglo razgovarati, treba ozbiljno da razmisle o prihvatanju ove Odluke, čime preuzimaju veliku moralnu odgovornost, jer samo nevine žrtve zaslužuju spomenik.
SAVEZ UDRUŽENJA BORACA NOR I ANTIFAŠISTA CRNE GORE