„Okupili smo se danas ovdje, kod spomen-ploče u Verigama, da odamo dužnu poštu četvorici hrabrih rodoljuba koji su svoje živote položili za slobodu svog naroda i da se s pijetetom prisjetimo jednog od najsmjelijih podviga antifašističkog otpora u Boki Kotorskoj. U znak sjećanja na jednu od najznačajnijih diverzantskih akcija tokom Drugog svjetskog rata i stradale rodoljube na dugom kamenom zidu u Verigama, u blizini rta Opatovo, postavljena je spomen ploča”, rekla je Jovanka Vujačić, predsjednica UBNORA Tivat i nastavila:
„Dana 8. jula 1942. godine, grupa partizanskih ilegalaca, po direktivi Komunističke partije Jugoslavije, izvela je uspješnu diverzantsku akciju na italijansko vojno skladište municije i eksploziva smještenog u austrougarskim tunelima na rtu Opatovo, tjesnac Verige. Akciju je osmislio i vodio Mjesni komitet KPJ za Herceg Novi i Tivat. Glavni organizatori i izvršioci bili su domaći rodoljubi i radnici iz obližnjeg Tivatskog Arsenala i Vojno-tehničkog zavoda. Oni su imali odlično tehničko znanje i pristup materijalima. Eksplozivna naprava sa satnim mehanizmom izrađena je tajno u privatnim radionicama. Unijeta je u skladište zahvaljujući saradnji sa radnicima koji su radili unutar vojnog kompleksa pod italijanskom stražom. Skladište je eksplodiralo tačno u planirano vrijeme, a detonacija je bila toliko jaka da se čula u cijelom zalivu. U tom skladištu nalazilo se više od 1.500 tona različite municije i eksplozivog materijala, a snažna eksplozija potpuno je uništila skladište i nanijela italijanskom okupatoru jedan od najvećih gubitaka koje je pretrpio u Boki, tokom Drugog svjetskog rata. Odjek eksplozije čuo se širom Bokokotorskog zaliva, a ova hrabra akcija postala je simbol otpora, odlučnosti i nepokorenog duha našeg naroda. Magacin je uništen do temelja a okupator je pretrpio ogromnu materijalnu štetu i ozbiljan udarac svojoj vojnoj logistici. Ova akcija nije bila samo vojni uspjeh. Bila je poruka da okupator nije nepobjediv i da u Boki postoje ljudi spremni da rizikuju sve zarad slobode.
U toj akciji učestvovali su Marko Lukšić iz Donje Lastve, Mato Nikolić iz Gornje Lastve, Bogdan Radulović iz Mula i Andrija Svilanović iz Bijelskih Kruševica. Bili su to obični ljudi, radnici i ilegalci, ali iznad svega veliki rodoljubi, koji su vjerovali da nema veće vrijednosti od slobode i da se protiv fašizma mora boriti svim raspoloživim sredstvima.
Nažalost, već istog dana počela su hapšenja. Tokom 24 sata uhapšeno je preko stotinu radnika i lokalnih mještana. Podvrgnuti su brutalno ispitivanjima i mučenju u kotorskom zatvoru.
Italijanske vlasti su kroz protisak i analizu kretanja materijala uoči eksplozije uspjeli da izoluju užu grupu radnika. Okupatorske vlasti su uz pomoć doušnika brzo došle do izvršilaca akcije. Učesnici akcije ubrzo su uhapšeni, izloženi teškim isljeđivanjima i osuđeni na smrt. Nakon kratkog suđenja u Kotoru, izvedeni su na ovo mjesto gdje su izvršili diverziju i strijeljani 16. jula 1942. godine, svega osam dana nakon što su zadali snažan udarac okupatoru. Njihovi životi su nasilno prekinuti, ali njihova ideja slobode nije mogla biti ubijena.
Nijesu dočekali slobodu za koju su se borili, ali su svojim djelom ostavili zavjet budućim pokoljenjima da se sloboda ne poklanja — ona se osvaja hrabrošću, odlučnošću i žrtvom.
Danas, osamdeset i više godina kasnije, ne prisjećamo ih se samo zbog onoga što su učinili već zbog vrijednosti koje su branili — slobode, dostojanstva i prava čovjeka da živi bez okupacije i nasilja.
Neka ova spomen ploča i ovo okupljanje bude podsjetnik da istorija nije samo zbir datuma i događaja, već priča o ljudima koji su svojim djelima pokazali kako se voli svoj kraj i svoj narod.
Neka je vječna slava i hvala Marku Lukšiću, Matu Nikoliću, Bogdanu Raduloviću, Andriji Svilanoviću.
Slava im i hvala!”, rekla je na kraju Jovanka Vujačić, predsjednica UBNORA Tivat.