Povodom 150 godina od slavne bitke na Trijepču juče je održana akademija sjećanja kod spomen-obilježja u Piperima.
Organizatori akademije su Mjesna zajednica Rogami, Udruženje za razvoj Pipera i Udruženje boraca NOR-a i antifašista Podgorice. Održane su besjede i sjećanje na ovu bitku koja je imala veliki značaj za crnogorsku samostalnost, a priređen je i prigodan umjetnički program. Ovo je bila i prilika da se oda počast Piperima poginulim u oslobodilačkim ratovima Crne Gore.
HRABROST
Potpredsjednik UBNORA Podgorica i član predsjedništva SUBNORA Crne Gore Zoran Bobo Raičević iskazao je zadovoljstvo što su ponovo zajedno na tom istorijskom mjestu za koje ih, kako je naveo, kao i za mnoga druga mjesta u našoj Crnoj Gori, veže sjećanje na slobodarsku tradiciju i ogromne žrtve crnogorskog naroda kroz njegovu hiljadugodišnju istoriju.
– Brdo Trijebač dio je slavne epopeje Veljeg rata 1876–1878. godine, tokom kojeg su Crnogorci, tačno prije 150 godina, uz velika pregnuća i žrtve konačno porazili osmansku vojsku. Inspiraciju da i ovaj rat uspješno dovedu do kraja nalazili su Crnogorci u primjerima borbe njihovih predaka za slobodu kroz milenijumsku istoriju, kroz sjećanje na velike bitke i pobjede na Tuđemilima, Carevom Lazu, Krusima i Martinićima, na Grahovcu… Zbog toga bilo je i za očekivati da će u tadašnjim međunarodnim okolnostima, koje su na izvjestan način išle na ruku Crnoj Gori, zahvaljujući odlučnosti knjaza Nikole, ratnom iskustvu komandnog kadra i hrabrosti vojničkog sastava crnogorske vojske, Crna Gora izvojevati pobjedu u Veljem ratu i dignute glave, kao pobjednica, dočekati Berlinski kongres i konačno priznanje kao suverene nezavisne države i početak konsolidovanja sopstvene države po mjeri evropskih standarda — poručio je Raičević i podsjetio na ostale važne bitke tokom Veljeg rata.
Da je crnogorska slobodarska tradicija ostavila dubok trag na Pipere i piperski kraj, istakao je on, pokazalo se i tokom Narodnooslobodilačkog antifašističkog rata i revolucije 1941– 1945. godine.
— U Piperima je prije 85 godina donijeta odluka o dizanju Trinaestojulskog ustanka crnogorskog naroda, u Piperima je formiran Zetski partizanski NO odred, održana prva skupština Narodne omladine Crne Gore, formirana prva partizanska štamparija… Tako se prostor Pipera transformisao u središte otpora okupatoru, ustaničku prijestonicu u kojoj je zadugo bilo pokrajinsko i vojno rukovodstvo za Crnu Goru, Boku i Sandžak. Stupajući masovno u operativne jedinice NOVJ tokom Drugog svjetskog rata, piperski borci, zajedno sa borcima iz drugih krajeva Crne Gore, kao pripadnici Narodnooslobodilačkih partizanskih odreda i proleterskih udarnih brigada učestvovali su u svim značajnim bitkama i ratnim operacijama protiv okupatora i domaćih izdajnika na prostoru bivše Jugoslavije — naveo je Raičević, uz napomenu da je iz piperskog kraja i veliki broj najviših i visokih vojnih i političkih rukovodilaca iz vremena NOBJ i revolucije, narodnih heroja i nosilaca Partizanske spomenice 1941. godine.
SLOBODA
Kako je podsjetio, istorijski značaj brda Trijebač i njegov geografski položaj i poštovanje crnogorske slobodarske tradicije opredijelili su Pipere, u prvom redu članove porodica poginulih u Drugom svjetskom ratu, da, u saradnji sa Udruženjem boraca NOR Titograda, krajem šezdesetih godina prošlog vijeka podignu Spomen-obilježje sjećanja na Pipere poginule u oslobodilačkim ratovima Crne Gore u XIX i XX vijeku.
— Sjećanje se odnosi na 160 poginulih boraca u Veljem ratu, među kojima su i njih 17 poginulih na Trijepču, na 189 boraca poginulih u balkanskim ratovima, na 94 borca poginula u Prvom svjetskom ratu i 246 poginulih boraca i 54 žrtve fašističkog terora u Drugom svjetskom ratu. Svima njima duboko se klanjamo uz zahvalnost za doprinos slobodi i nezavisnosti Crne Gore — poručio je Raičević.
Na temeljima velike pobjede u Drugom svjetskom ratu, kako je naglasio, građena je i izgrađena socijalistička samoupravna Jugoslavija, zemlja bratstva i jedinstva i pune ravnopravnosti svih njenih građana.
— Rezultati materijalnog razvoja bili su kolosalni. Ono što nas posebno interesuje i što je važno ponavljati u svakoj prilici je činjenica da Crna Gora nikada u istoriji nije doživjela takav sveukupan preobražaj i razvoj kao u 40 godina socijalizma. Svi razumni ljudi danas se pitaju: zašto je sve ono što je bilo uspješno i kvalitetno moralo da nestane. Odgovora nema. Početkom osamdesetih godina prošlog vijeka, dakle, poslije odlaska druga Tita, razne okolnosti dovele su do urušavanja i razgradnje mladog i nedovoljno ukorijenjenog sistema radničkog i društvenog samoupravljanja. Nije pomoglo ni to što su mnoga rješenja i jugoslovenska praksa iz tog perioda zaokupljala pažnju i tumačena od strane značajnih svjetskih ličnosti iz političkog, naučnog i stručnog miljea kao jedinstveni i pozitivni društveni iskorak na planu ukupnog razvoja i afirmisanja građanina kao njegovog dominantnog subjekta. Sve to stvorilo je prostor bujanju nacionalizma, mržnji i netrpeljivosti i, na kraju, dovelo do užasnih ratova i stotina hiljada mrtvih i masovnih razaranja materijalnih dobara. Nažalost, ni toliko stradanja nije bilo dovoljno da se do kraja uklone tragovi zla prizemnog ostrašćenog nacionalizma i vješte političke manipulacije neukim i neupućenim građanima. Danas svjedočimo mnogim sličnostima na političkoj sceni onome što se dešavalo u devedesetim godinama prošlog vijeka. Toga ima u svim državama bivše Jugoslavije, svakako u zabrinjavajućim razmjerama i u našoj Crnoj Gori. U tome prednjače istaknuti prvaci pojedinih političkih subjekata, naslonjeni na izdašnu podršku Crkve Srbije, ali i državnih i paradržavnih struktura stranih država. Svjedočimo kontinuiranom atakovanju na suštinu crnogorskog bića. Pokušaji instaliranja normi svetosavskog velikosrpskog projekta iz XIX vijeka, revizije, odnosno, izvrtanja nespornih istorijskih činjenica i, posebno, rehabilitacije četništva i glavešina ovog zločinačkog kolaboracionističkog pokreta, su već toliko prisutni da bi to moralo biti jasno svakom građaninu Crne Gore i podstaći na energično izražavanje nezadovoljstva stanjem u zemlji. Nama ostaje da se svim demokratskim sredstvima, u granicama mogućnosti, borimo za našu Crnu Goru, građansku, evropsku, antifašističku i demokratsku, punopravnu članicu evropskih i evroatlantskih saveza, i da zajedno sa svim poštovaocima te i takve Crne Gore, a čini mi se da nas je svakim danom sve više, zbijamo redove i vratimo našoj jedinoj majci Crnoj Gori punu nezavisnost i slobodu. Naš Savez boraca NOR-a i antifašista Crne Gore će, kao i do sada, biti u prvom redu borbe za takvu Crnu Goru — zaključio je Raičević.
Na akademiji sjećanja prikazan je i filmski zapis autora Đura Vučinića, koji sa više detalja objašnjava tok same bitke.
Ispred Pipera obratio se predsjednik Udruženja za razvoj Pipera Dragutin Drago Vučinić.
On je iskazao zadovoljstvo što su predstavili večeras obnovljeni spomenik na Trijepču.
Podsjetio je na detalje ove slavne bitke, kao i na one koje su joj prethodile. Najavio je da će njihova nevladina organizacija raditi na tome da se imena i ostalih Pipera stradalih u oslobodilačkim ratovima nađu na ovom spomeniku.
Branili slobodu i budućnost Crne Gore
Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović istakao je na svečanosti na Trijepču da se na tom mjestu branila sloboda Crne Gore.
— Postoje događaji koji su u istoriji ispisani velikim slovima, a postoje i oni koji su, uprkos svom značaju, hrabrosti i žrtvi koju su nosili, ostali nepravedno u sjenci. Bitka na Trijepču pripada upravo takvim događajima. Na ovom prostoru, na južnim vratima Pipera, 6. septembra 1876. godine branilo se mnogo više od jednog brda i jednog vojnog položaja. Branila se sloboda i budućnost Crne Gore — poručio je Milatović.
Kako je podsjetio, poslije velikih crnogorskih pobjeda na Vučjem dolu i Fundini, osmanska vojska je pokrenula novu ofanzivu prema Piperima.
— Crnogorska vojska pod komandom vojvode Boža Petrovića vodila je na ovom prostoru cjelodnevnu i tešku borbu.
Svaki novi juriš na Trijepču značio je novu žrtvu i novu odluku da se ne odstupi — kazao je Milatović.
Pobjeda na Trijepču, kako je naglasio, bila je jedna od važnih pobjeda crnogorske vojske na ovom pravcu i dio borbi kojima je zaustavljeno dalje osmansko djelovanje.
— Taj posljednji juriš ostao je kao još jedna potvrda koliko je crnogorska sloboda skupo plaćena. Osvajana je hrabrošću, čuvana žrtvom i prenošena sa jedne generacije na drugu. Zato danas, kada se sjećamo Trijepča, sjećamo se prije svega ljudi koji su tog septembarskog dana prije 150 godina stajali na ovom brdu, ljudi koji su imali svoje porodice, svoje domove i svoju budućnost. Sjećamo se ljudi čija je hrabrost postala dio slobode koju su naslijedile generacije poslije njih. Njima danas dugujemo poštovanje i sjećanje — kazao je Milatović.
Kako je naglasio, narod koji zaboravi mjesta na kojima je branio svoju slobodu gubi dio sopstvenog identiteta.
— Crna Gora zato nema pravo da zaboravi Trijebač, kao što nema pravo da zaboravi ni Vučji Do, ni Fundinu, ni Martiniće, ni Kruse i sva druga mjesta na kojima je ispisivana naša slobodarska istorija — poručio je Milatović, uz napomenu da moramo čuvati državu koju smo naslijedili, da gradimo institucije kojima građani vjeruju, da njegujemo međusobno poštovanje, zajedništvo i budemo odgovorni prema zemlji koju ćemo predati budućim generacijama. Sjećanje na Trijebač, kako je zaključio, ima puni smisao samo ako iz njega izvlačimo odgovornost za vrijeme u koje mi živimo. Na nama je da Crnu Goru učinimo snažnijom, uređenijom i sigurnijom i da slobodu za koju su naši preci podnosili najveće žrtve sačuvamo kao trajni temelj države Crne Gore — zaključio je Milatović.
Polaganje vijenaca
Na obilježavanju 150 godina od Bitke na Trijepču, među brojnim građanima, rukovodstvom i članovima SUBNORA CG i UBNORA PG, bio je i potpredsjednik Skupštine Crne Gore Boris Pejović, predsjednik Skupštine glavnog grada Srđan Perić, zamjenica gradonačelnika Podgorice Nađa Ljiljanić.
U okviru svečanosti jutros su predstavnici Glavnog grada, UBNORA Podgorica i SUBNORA Crne Gore i predstavnici Pipera položili vijence na spomen-obilježje na Trijebču.
Na kraju, u sklopu kulturno-zabavnog programa, nastupila je Branka Šćepanović i KUD „Ljubo Božanović”.
Igor Mitrović