Istorija je zabilježila te po krvi zapamćene dane, kada je divizija „Princ Eugen” u Pivskom kraju ubiila na različite načine 1290 žitelja ovog kraja, od čega 109 djece.
O strahotama zločina najbolje govori zabilježeno sjećanje Miloša Glomazića, koji je jedini uspio da pobjegne sa strelišta: Kada je došla ta SS divizija, koja nikoga živog nije ostavljala ispred sebe, pokupila je svo stanovništvo koje je zatekla. Pored mene izm kuće su odvedeni i moja sestra vida iosmogodišnji sestrić, Veljo Vučurović koji je došao u ujčevinu. Mog brata Savu, koji nije htio da krene iz kuće, jer je predpostavio što nam se sprema, ubili su u kući. Zajedno sa njim ubijeni su i njegova supruga, sin i tri kćerke. Kada su ih pobili zapalili su kuću, tako da se nije imalo što sahraniti, jer je ostao samo pepeo”.
Uz prigodne besjede i sjećanje na zločin, crnogorski antifašisti, porodice i građani položiće vijence i cvijeće.