Opkoljene sa svih strana, partizanske jedinice su, svakodnevno, vodile žestoke borbe oko Gornjeg Vakufa, Prozora, Kalinovika, Konjica i Jablanice. Cilj neprijatelja je bio potpuno uništenje partizanskih snaga i protjerivanje sa terena gdje bi mogli prihvatiti očekivano savezničko iskrcavanje na Jadranskoj obali.
Potpomognute avijacijom od 200 aviona, znatno brojnije snage neprijatelja, sa oko 150 hiljada dobro naoružanih i opremljenih vojnika, raspoređenih u devet njemačkih i italijanskih divizija, četiri divizije ustaša i brojnim snagama četnika iz Srbije, Crne Gore i Istočne Hercegovine, koje je okupator snabdijevao naoružanjem, municijom, opremom, hranom i novcem, suprotstavila se NOVJ ukupne jačine 42,5 hiljada boraca.
U gotovo bezizlaznoj situaciji NOVJ, umjesto odbrane, prelazi u napad u svim mjestima u rejonu razmještaja. Vještim manevrom — izmjenom pravca dejstava da bi se obmanuo neprijatelj, rušenjem mostova na rijeci Neretvi radi spriječavanja spajanja njemačkih i italijanskih sa četničkim snagama, jedinice Operativne grupe preko izgrađenog pontonskog prelaza, čamcima i gaženjem prelaze rijeku.
U žestokim borbama nanose teške gubitke četničkim i italijanskim formacijama. U panici i neredu četničke jedinice, potpuno razbijene i u rasulu, sa gubitcima u ljudstvu od 18 hiljada, potisnute su preko Neretve prema Sandžaku i Crnoj Gori. Znatne gubitke imala je i italijanska vojska.
Bitka na Neretvi bila je, ne samo vojni nego i težak politički poraz četnika. Teško potučeni, u malobrojnom sastavu protjerani, do kraja rata nijesu predstavljali značajniji vojni faktor. Čak su i razoružani od strane dotadašnjih saradnika i u budućim vojnim operacijama služili kao posluga okupatoru. Ovim porazom četnici gube podršku od saveznika koju su do tada imali, što je potvrda da su bili saradnik, a ne borac protiv okupatora.
Pobjedom na Neretvi partizani su pridobili naklonost saveznika. Uskoro je u Vrhovni štab NOVJ pristigla i britanska vojna misija. Partizani postaju snažan politički partner saveznika. Na Teheranskoj konferenciji priznati su kao dio savezničke koalicije.
Uprkos teškim gubitcima, oko osam hiljada mrtvih i dvije hiljade zarobljenih, u najhumanijoj bitci u Drugom svjetskom ratu, partizani su osujetili plan sila osovine da se uništi partizanski pokret, sačuvali su znatne snage i sigurnost Vrhovnog štaba, spasili ranjenike i nastavili uspješnu borbu do konačnog oslobođenja.
Pobjedu na Neretvi izvojevale su partizanske jedinice sastavljene od boraca iz svih krajeva Jugoslavije. Jedinice su ispoljile visok moral, hrabrost i odlučnost da se u najtežem momentu ne uzmiče znatno brojnijem i opremljenijem neprijatelju.
U Četvrtoj neprijateljskoj ofanzivi, značajan doprinos pobjedi NOVJ dale su proslavljene Četvrta i Peta crnogorska i Treća sandžačka brigada. Borba protiv okupatora i domaćih izdajnika potvrda je patriotskog odnosa slobodarskog naroda prema svojoj domovini. Ali je i potvrda bijedne sudbine koju doživljvaju oni koji su, radi sitnosopstveničkih interesa, zdušno stali uz okupatora ne mareći za svoju zemlju i svoj narod.
Svijetli primjeri borbe za slobodu i brojne žrtve koje su pale u toj borbi ne mogu i ne smiju biti zaboravljeni. Njihova borba i položene žrtve putokaz su budućim generacijama, zasnovan na pobjedi nad fašizmom, najvećom civilizacijskom tekovinom savremenog društva.