U delegaciji Predsjedništva SUBNOR-a i antifašista Crne Gore bili su potpredsjednici Milojica Dakić i Stevan Radunović, koji je govoreći ispred svih boračkih organizacija sa bivših jugoslovenskih prostora pored ostalog istakao:
„Naspram moćne sile od 120 hiljada okupatora i domaćih izdajnika bilo je oko 22.000 partizana, uključujući i preko 3.500 ranjenika i bolesnika. Ove snage su bile znatno slabije naoružane, iscrpljene ranijim akcijama i oskudne u municiji i posebno hrani. Bila je to, dakle, naizgled bezizlazna situacija. No, partizani su, neuporedivo manji broj boraca, nedostatak oružja, municije i hrane, nadoknadili odlučnošću da se bore, hrabrošću i vjerom u svoju pravednu borbu i njen krajnji uspjeh. Samo borci s takvom vjerom mogu poslati legendarne poruke: „Dok god budete čuli na Ljubinom grobu pucanje naših pušaka, Njemci neće proći. A kad toga ne bude, znajte da na njemu nema više živih proletera” ili: „Mi smo izgubili dvije trećine svoga ljudstva, ali računajte na nas kao da smo u punom sastavu”.
Stoga, nijedna jedinica niti čak pojedinac se nijesu predali ili dezertirali. U ovoj ofanzivi izginulo je oko 7.500 boraca od kojih je 45 proglašeno za narodne heroje, dok je od boraca sa Sutjeske čak 258 proglašeno za narodne heroje. U borbi je poginuo veliki broj istaknutih ličnosti, ranjen čak i vrhovni komandant Josip Broz Tito, što je jedinstven primjer, a poginulo je blizu 600 žena.
Vojska, s takvom vjerom u sebe i željom da uspije, iako s gubitkom više od trećine ljudstva, je ipak uspjela da se odbrani i da izađe iz obruča. Uspjela je da pokaže svome narodu ali i savezničkim silama ko je taj ko se stvarno bori protiv okupatora a ko sarađuje sa njim. Time je njen ugled značajno povećan. Uspjela je i da se, ubrzo nakon toga, konsoliduje i nastavi borbu za slobodu, istakao je Stevan Radunović, potpredsjednik SUBNORA Crne Gore i dodao:
„Kao rezultat te borbe, izvojevana je konačna pobjeda i oslobođenje zemlje. Ostvarena je pobjeda antifašizma nad fašizmom, pobjeda dobra nad zlom. Formirana je država, kao zajednička kuća, sa jednakim pravima za sve narode i ljude. Kuća po mjeri čovjeka, čiju su formu i put birali njeni građani. Preživjeli borci i naredne generacije su je s ljubavlju obnavljali i izgrađivali, ne dozvoljavajući drugima da im određuju kako će je uređivati. Bilo je, moguće, u tome i određenih propusta i grešaka koje je trebalo ispravljati, ali je to ipak bila država koja je, kao i njen predsjednik posebno, postigla veliki ugled u svijetu”.
Na početku svečanosti položeni su na spomen obilježje vijenci i cvijeće.
Prisutnima se obratio Sead Đulić, predsjednik Saveza
antifašističkih boraca NOR-a Bosne i Hercegovine, koji je organizator ovog skupa, i britkom besjedom potvrdio nezaborav za borce za slobodu i nasušnu potrebu borbe protiv neofašizma, koji neskriveno decenijama diljem Evrope posebno na Balkanu diže glavu bezumlja.
Nakon ceremonijalnog dijela izveden je prigodan umjetnički program.