Slobodari mrijet naviknuti

U Orasima održan komemorativni skup povodom 85 godina od formiranja Lovćenskog partizanskog bataljona. Poruku poštovanja uputio Jakov Milatović, predsjednik Crne Gore, uz podsjećanje da sve generacije treba da se ugledaju na svoje pretke kako se čuva sloboda. Organizatori skupa su SUBNORA Crne Gore i NVU „Orasi”.

Piše:

SUBNORA
Savez udruženja boraca i antifašista Crne Gore

U pozdravnoj riječi Pavle Pejović je rekao da ovaj crnogorski kamen i posna zemlja pamti svaku žrtvu za slobodu kroz vekove, među njima 72 poginula i 68 ranjenih tokom bitke na Pljevljima iz ovog slavnog bataljona koji je nastavio borbu preko Igmana, Neretve, Sutjeske… sve do slobode, do pobjede nad fašizmom.

Crna Gora ima antifašističke temelje i evropsku budućnost ali je i čuvar istorijske istine o crnogorskoj borbi za slobodu, rekao je Jakov Milatović, predsjednik Crne Gore, uz podsjećanje da sve generacije treba da se
ugledaju na svoje pretke kako se čuva sloboda. Organizatori skupa su SUBORA Crne Gore i NVU „Orasi”.

„Postoje događaji u istoriji jednog naroda čija prava veličina se ogleda u idealima za koje su se ljudi borili, u hrabrosti kojom su se suprotstavljali zlu i u žrtvama koje su podnijeli da bi budućim generacijama ostavili slobodu kao najveću vrijednost, istakao je Stevan Radunović, potpredsjednik SUBNOR i antifašista Crne Gore i nastavio: …Jedno od takvih poglavlja slavne crnogorske istorije ispisali su borci Lovćenskog bataljona. Njihov ratni put, započet u dramatičnim danima 1941. godine, obilježen je hrabrošću, stradanjem i nepokolebljivom vjerom u pobjedu nad fašizmom.

Nakon aprilskog sloma Kraljevine Jugoslavije i okupacije Crne Gore 1941. godine, odgovor na fašističko nasilje stigao je 13. jula, kada je Crna Gora ustala protiv okupatora. Bio je to prvi masovni antifašistički ustanak u porobljenoj Evropi, kojim je potvrđen slobodarski duh crnogorskog naroda.

U takvim istorijskim okolnostima, 19. novembra 1941. godine, formiran je Lovćenski bataljon. Bilo je to nedaleko odavde, u Lipama Oraškim.

Njegove redove činili su borci sa područja tadašnjeg Cetinjskog sreza. Mnogi od tih boraca nijesu imali gotovo nikakvog ratničkog iskustva, nijesu imali ni oružje, a bilo ih je koji su čak i odjeću morali posuditi od drugih. Bili su to ljudi različitih životnih sudbina, ali objedinjeni istim ciljem — borbom protiv okupatora, za slobodu svoje zemlje.

Ime Lovćenskog bataljona nosilo je posebnu simboliku. Lovćen, vjekovni simbol crnogorske slobode, ponosa i istrajnosti, postao je i njegovo znamenje. U tom imenu susreli su se istorijsko nasljeđe i nova generacija boraca odlučnih da nastave tradiciju otpora, odlučnih da pokažu da su dostojni potomci svojih slavnih predaka.

Za komandanta bataljona postavljen je Pero Ćetković, koji će i u daljem toku rata imati značajnu ulogu u Narodnooslobodilačkoj vojsci.

Samo dvanaest dana nakon formiranja, bataljon se našao pred velikim iskušenjem. Poziv za odlazak u Sandžak i učešće u napadu na Pljevlja 1. decembra, odveo ga je u jednu od najtežih i najkrvavijih bitaka prve ratne godine. Može se, možda, postavljati pitanje opravdanosti te bitke, načina kako je i koliko pripremana i kako je vođena. Međutim, ono što se nikako ne može dovesti u pitanje, je patriotizam i hrabrost koju su pokazali borci ovoga bataljona. Mnogima od njih to je bio prvi, nažalost i posljednji okršaj. Bataljon je imao ogromne gubitke. Prema nekim izvorima poginulo je 72 borca, što je, od oko 350 koliko je ukupno imao, preveliki gubitak.

Poraz kod Pljevalja nije označio kraj borbe. Preživjeli lovćenski borci nastavili su svoj ratni put, a posebno mjesto u njihovom borbenom putu zauzima formiranje Prve proleterske narodnooslobodilačke udarne brigade u Rudom, 21. decembra 1941. godine.

U sastav ove istorijske jedinice ušli su i crnogorski partizani, organizovani u Prvi, odnosno Lovćenski bataljon, i Drugi crnogorski bataljon. Za komandanta Prvog bataljona postavljen je Pero Ćetković.

Tako su lovćenski partizani postali dio Prve proleterske brigade Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije, čiji će borbeni put obilježiti najznačajnije operacije i bitke oslobodilačkog rata. Borci iz Lovćenskog bataljona ušli su u sastav i nekih drugih jedinica NOV. Tako da i kad je završena organizaciona istorija ove, nesporno jedne od značajnih partizanskih jedinica Crne Gore, nije završen i borbeni put njenih pripadnika. Oni su nastavili borbu do konačne pobjede nad fašizmom 1945. godine. Učestvovali su u svim najznačajnijim bitkama koje je vodila NOV. U svim tim borbama nastavili su da potvrđuju hrabrost i istrajnost, noseći sa sobom ime i tradiciju Lovćena.

Tako, kada danas govorimo o Lovćenskom bataljonu, ne govorimo samo o jednoj vojnoj jedinici i njenim ratnim operacijama. Govorimo o ljudima koji su u vremenu najvećeg istorijskog iskušenja izabrali stranu slobode.

Njihov put od Cetinja do Pljevalja, od Pljevalja do Rudog, od Igmana, Neretve i Sutjeske do konačnog oslobođenja zemlje, bio je put ispunjen stradanjem, iskušenjima i nadom. Mnogi nijesu dočekali slobodu. Njihovi životi ostali su utkani u temelje slobode koju su sanjali i za koju su se borili.

Lovćenski bataljon ostaje simbol hrabrosti, požrtvovanja i nepokolebljivog antifašističkog opredjeljenja. Njegova istorija obavezuje nas da čuvamo istinu o Narodnooslobodilačkoj borbi, da njegujemo antifašističke vrijednosti i da ne dozvolimo da zaborav ili prekrajanje istorije umanje veličinu žrtve boraca za slobodu.

Svjedočimo nažalost, nerijetkim pojavama da se, nekad i od vlasti, negiraju tekovine NOB, da se tolerišu ili moguće i potpomažu pokušaji rehabilitovanja onih snaga koje su u toku Drugog svjetskog rata sarađivale sa okupatorom, da se, pozivom na neke, moguće negativne pojave izvršene od strane pojedinih boraca NOV, ta vojska i čitava njena borba pokušavaju predstaviti zločinačkom, da se nesporne istorijske činjenice, zarad trenutnih političkih ciljeva, pokušavaju falsifikovati i prekrajati. Mi, ni pojedinačno niti kao društvo, ne treba i ne smijemo biti nijemi posmatrači. Na te i slične pojave treba da reagujemo i zalažemo se za njihovo sprečavanje. To nam je dug prema precima koji su stvarali i branili Crnu Goru i njenu slobodu. To nam je i obaveza prema potomcima, da im je sačuvamo i predamo kao slobodnu, nezavisnu, građansku, proevropsku, sekularnu, multietničku državu, rekao je na kraju govora Stevan Radunović, potpredsjednik SUBNOR i antifašista Crne Gore.