Sjećanje na osamdeset drugu godišnjicu od junačke borbe na Paštrovnici i Bratešićima

U znak sjećanja borbe na Paštrovnici 24/25 marta 1942. godine, predsjednik kotorskog UBNOR-a i Antifašiste Jovo M. Bećir sa saradnicima položio je cvijeće i odao počast poginulim partizanskim borcima.

Sa obilježavanja godišnjice

Piše:

SUBNORA
Savez udruženja boraca i antifašista Crne Gore

U znak sjećanja borbe na Paštrovnici 24/25 marta 1942. godine, predsjednik kotorskog UBNOR-a i Antifašiste Jovo M. Bećir sa saradnicima položio je cvijeće i odao počast poginulim partizanskim borcima iz te bitke kao i civilnim zrtvama i tom prilikom kazao:

Borba na Paštrovnici i Bratešicima bila je jedna od najvećih borbi partizana protiv italijanskog okupatora na području Boke Kotorske.

Ukupni gubici neprijatelja u ovim borbama iznosili su preko 50 mrtvih i mnogo veći broj ranjenih.

Partizani su imali 8 ranjenih i 7 poginulih i to: Gracija Petković, Niko Zec, Jovo Ivanović, Vido Kapisoda, Vido Knežević, Petar-Mišo Zec, Mitar Ivanović i Nedjeljko Četković.

U znak odmazde za gubitke na Paštrovnici i Grblju, Italijani su izvršili krvave represalije nad stanovništvom Pobora i Grblja.

U toku noći 25/26 marta 1942., prilikom ulaska u Pobore, Italijani su otkrili zbjeg i tom prilikom ubili: Đakonović I. Petra, Šumar I. Vida, Šumar S. Iva, Šumar N. Raka, Šumar R. Sava i Zec M. Iva, dijete od 7 godina.

Gotovo sve kuće su zapalili a cjelokupno stanovništvo iz zbjegova poveli u zatočenoštvo na Mamuli.

Italijanska kolona, koja je 25 marta zaustavljena u Bratešićima, pobila je 5 lica iz Bratešića i Gorovića i to: Vujadinović Ivanu, Kaluđerović Joku, Mazarak Ivanu, Mazarak Marka i Mazarak Maru.

Istovremeno, Italijani su zapalili 8 kuća u Bratešićima i dvije u Gorovićima, a petnaestak lica su poveli sa sobom i smjestili ih u logor.

Borba koja je vođena 25. marta 1942 u Grblju i Poborima spada u red većih oružanih sukoba partizana s italijanskom okupatorskom vojskom na području Boke Kotorske. Po snagama koje je okupator u njoj upotrijebio i vatrenoj moći koncentrisanoj na relativno malom prostoru, to je bila jedna od najžešćih bitaka, a po gubicima kojima su Italijani platili ovaj pohod to je bio jedan značajan trijumf partizanskog oružja.

Ova bitka ostala je zapamćena i po bezobzirnom pustošenju napadnutih sela i po izuzetno brutalnom nasilju nad neboračkim stanovništvom koje je u njemu zatečeno.