Predsjednik UBNOR-a Podgorica Boro Banović evocirao je uspomene na vrijeme slobodarske antifašističke borbe crnogorskog naroda tokom Drugog svjetskog rata i slavne borce partizanske vojske i rodoljube koji su dali živote za slobodu i slom nacifašizma, najveće pošasti moderne istorije.
Podsjetio je, između ostalih, na Bora Ćetkovića, Mustafu Buta Lekića, Jovana Perovog Raičevića, mlade skojevke Anku Knežević, Božanu Ćeranić Ilić, kojoj uzeše trogodišnjeg sina, a nju trudnu strijljaše. Podsjetio je i na primjere humanosti, poput Emina Isića, koji je bio stražar u Jusovači i koji je dozvoljavao da za vrijeme njegove smjene sestra Olge Pejanović donosi njenog sina Ivicu kako bi provela nekoliko posljednjih trenutaka života uz njega.
— I danas se moramo boriti protiv svih vidova neofašizma i neonacizma. Današnje rukovodstvo Crne Gore jedno priča, a drugo radi. Naša je obaveza da nastavimo da širimo ideju antifašizma i održavamo prìjateljstvo sa udruženjima iz okruženja — poručio je Banović.
Italijanski i njemački okupatori, zajedno sa domaćim kolaboracionistima, u više navrata su od 1942. do 1944. godine na području Podgorice sprovodili strijeljanja partizana i rodoljuba. Samo u prvoj polovini 1942. godine strijeljano je više od 150 boraca i rodoljuba iz podgoričkog sreza. Na jednom od tih gubilišta, na Čepurcima, prva grupa crnogorskih patriota strijeljana je 7. aprila 1942. godine, a na istom mjestu strijeljanja su vršena i u januaru i decembru 1943, a potom januara i marta 1944. godine.
Vijenac na spomen obilježje na Čepurcima položili su Mladenka Kalezić, Vladimir Vujović i Momčilo Laković, a članovi UBNORA ovom prilikom odali su počast svim poginulim borcim NOB-a i preminulim članovima Udruženja u posljednjih 15 godina.
I. M.