Staze Veljka Vlahovića su staze ponosne i nepobjedive Crne Gore. Staze jugoslovenske i komunističke tradicije. Staze internacionalne borbe za pravdu i slobodnog čovjeka koji tu pravdu određuje. Uvijek kada koračamo njim imamo pravo da budemo bliži istoriji, bliži hrabrosti i Crnoj Gori koja nikada nije bila mala kada su sloboda i dostojanstvo bili cilj.
Ovo je, između ostalog, poručeno sa tradicionalne manifestacije „Stazama Veljka Vlahovića” koja je održana u rovačkom selu Trmanje gdje se rodio Veljko Vlahović. Ovaj događaj, kojim se čuva slobodarska istorija Crne Gore, prvi put ove godine nije imao podršku Vojske Crne Gore.
Manifestacija je počela u kanjonu Platije na 33. kilometru puta od Podgorice ka Kolašinu. Na lokaciji Abisinija, nadmorske visine 209 metara, okupili su se učesnici od kojih je dio krenuo pješke ka Trmanju na visinu od 996 metara, a dio automobilima nakon skretanja od mosta Melještak ka rovačkim selima. Organizatori su bili Planinarski savez Crne Gore, SUBNOR i antifašisti Crne Gore, UBNOR i antifašisti Kolašina i opština Kolašin.
Ispred kuće u kojoj je prije 111 godina rođen Veljko Vlahović, upriličeni su govori, pozdravi, druženje kojim se podsjećalo na čovjeka čije je drugo ime bilo sloboda i Crna Gora. Prisutne je pozdravila Tatjana Ivanović, predsjednica Planinarskog saveza Crne Gore. Takođe je i Stevan Radunović, potpredsjednik SUBNOR-a i antifašista, govorio o značaju slobodarskih i antifašističkih amaneta koje je ostavio Veljko Vlahović koji su uvijek imale internacionalne poruke.
Vuk Vuković, u ime opštine Kolašin, kazao je da Veljkovo ime odjekuje mnogo šire od ovoga sela i ovih planina.
— Rođen u Kolašinu 1914. godine, Veljko Vlahović je rano osjetio da mu je dato da nosi veći teret od običnog života. U građanskom ratu Španije je sa hiljade internacionalaca branio slobodu i sve kasnije ugradio u revolucionarnu borbu komunista i naroda Jugoslavije. Slobodu je shvatao ne samo kao pobjedu nad bojištima već je znao da prava borba počinje nakon rata školom, knjigom, znanjem, jednakošću. Dok obilježavano 111 godina od njegovog rođenja pitamo se da li smo naučili da se sloboda ne čuva jednom zauvijek već svakog dana. Svjesni smo da se i danas u ime prošlosti dešava nešto što ne pripada vrijednostma slobode već sjenkama koje su je gušile. Dolazim iz partizanske porodice, iz doma u kojem se uvijek Veljkovo ime izgovaralo sa poštovanjem i ponosom. Zbog toga osjećam dvostruku čast što mogu da stojim pred Veljkovom kućom i da kažem da je Veljko Vlahović naš uzor i kao borac i kao intelektualac i kao vizionar — kazao je Vuk Vuković.
Đe je bila Vojska Crne Gore
Prisutne je pozdravio i Nikola Lakićević, predsjednik UBNOR-a i antifašista Kolašina, ukazujući na to da se prvi put u organizaciji ove manifestacije nije pojavila Vojska Crne Gore. Čime to Veljko Vlahović smeta Vojsci, pitao je on.
— Vojska Crne Gore je svake godine tradicionalno obezbjeđivala klupe, šatore, mobilnu kuhinju, obroke za sve učesnike i goste. Ove godine ne samo da su prekinuli tradiciju već su samo nekoliko sati prije početka manifestacije, otkazali svoj dolazak i izdali naređenje vojnicima koji su krenuli ka Trmanju da se vrate u kasarnu. Time smo kao organizatori dovedeni u baš neprijatnu situaciju, a obrazloženje je bilo da nemaju odobrenje ministra. Ne znam čiji je potez nerazumljiviji — ministra da prekine tradiciju ili vojnog lica koje nema integritet da stane iza svoje odluke jer su već bili krenuli prema Trmanju. Ovo nije prvi put da se VCG traljavo odnosi prema zahtjevima UBNOR-a i antifašista Kolašina. Svake godine ih moramo napomenuti oko obaveze obilježavanja 13. jula. Takođe, održavanje partizanskog groblja na Brezi funkcioniše po obavezi molbe. Da je kako treba VCG bi ovakve događaje uvrstila u kalendar redovnih aktivnosti, a mi sa zadovoljstvom podržali takav odnos — istakao je Lakićević.