Prvog dana Konferencije, nakon pozdravnih riječi domaćina koji su istakli zadovoljstvo što se u njihovoj državi i posebno u Soko-Banjskom slobodarskom kraju održava tako važan susret antifašista, čiji će zaključci biti od važnosti za borbu protiv izraženog neofašizma, i poruka predstavnika međunardne organiazacija FIR-a koji su izrazli zadovoljstvo zbog zajedničkog susreta sa predstavnicima antifašističkih organizacija biših jugoslovenskih republika, skupu se obratio Milojica Dakić, potpredsjednik SUBNORA Crne Gore koji je istakao: „Pozdravljam ideju SUBNOR Srbije da organizuje Konferenciju na temu „Antifašizam, put do slobode”. Sam naziv odraz je kontinuiteta koji boračke i antifašističke organizacije sa ovoga prostora sprovode u svojim zemljama. Platforma antifašističkog djelovanja u 21. vijeku, koju smo usvojili u Nikšiću 13. jula 2024. godine, a kojoj su prethodili dogovori u Zagrebu 2022, potom u Ljubljani i Sarajevu 2023. godine, akt je zajedničkog djelovanja naših organizacija u borbi za očuvanje tekovina NOB-a i suprotstavljanju neofašističkom djelovanju u današnje vrijeme.
Kao konačan dokument, naglasio je Milojica Dakić, potpredsjednik SUBNOR i antifašista Crne Gore, Platforma je razmotrena na organima SUBNORA Crne Gore i dostavljena svim udruženjima u Crnoj Gori na postupanje. Pravljena je u vrijeme kad je u društvu bilo, makar i neznatno, manje devijacija nego danas. Zato je naš zadatak da ovu Platformu, kao akt zajedničkog djelovanja svih boračkih organizacija, redovno (godišnje) pratimo, analiziramo, dograđujemo i učinimo je primjerenoj aktuelnoj situaciji.
Kraj Drugog svjetskog rata donio je jednu od najvećih civilizacijskih tekovina 20 vijeka — pobjedu nad fašizmom. Nažalost, fašizam nije i uništen. Danas živimo u vrijeme narastanja nacionalizma, revizionizma, populizma i desnice. Isticanje fašističkih simbola i fašistička retorika, nasilje i etnička homogenizacija prijete da prerastu u normalno stanje.
Naša je obaveza, kao organizacija koje baštine tekovine NOR-a, civilizacijske i građanske vrijednosti, da se u svojim sredinama i šire odlučno suprotstavimo svim oblicima fašističkog djelovanja. To je mnogo teže raditi u uslovima kad nadležne institucije u državi ne reaguju ili nedovoljno reaguju na takve pojave i ponašanja.
Kritički, brzo i pravovremeno, bez obzira na prilike, moramo reagovati na sve pokušaje urušavanja građanskog, multinacionalnog, evropskog i antifašističkog karaktera i upozoriti na opasnosti, čime se može sprječiti bujanje fašističkih ideja i zamisli. Naše kontinuirano prisustvo u javnosti, u sredstvima informisanja, na mrežama, putem tribina, promocija, saopštenja i reagovanja, način je afirmacije principa za koje se zalažemo, što sužava prostor za prisustvo retrogradnih ideja i stavova.
Na udaru je, prije svega, oslobodilačka borba u Drugom svjetskom ratu. Nastoji se lažnima izmijeniti tok događaja, osporiti značaj pobjede nad okupatorom i domaćim izdajnicima, te njima dodijeliti uloga oslobodioca, a stvarnim pobjednicima pripisati zločine i nepočinstva koje su upravo oni radili. Ne radi se ovdje samo o revidiranju istorije već o zatiranju tragova svega što je urađeno u borbi za oslobođenje i socijalnu pravdu. I tu ulogu preuzimaju strukture kojima profesionalno i obrazovno to ne pripada. Istorija je dala svoj sud o tome. Sve je sagledano i ocijenjeno. Nijedne nove činjenice u prilog preispitivanju istorijskih događaja nema. A ako bi ih bilo, bio bi to posao za istoričare, a ne za politikante, avanturiste, a ponajmanje ne za crkvu.
A upravo je crkva u nekim zemljama postala najsnažnije sredstvo javnog, političkog, kulturnog a posebno obrazovnog djelovanja. Uzima za pravo da donosi sud i predlaže rješenja za sve što joj nije po volji. U sekularnim državama kakve su po ustavima naše države, crkvi je mjesto u hramovima a ne u javnom diskursu. U zemljama gdje funkcionišu institucije sistema, ovakvi primjeri se ne mogu dešavati. Naša je dužnost da se zalažemo za funkcionisanje institucija u punom kapacitetu, da svako zna svoje mjesto i ulogu u društvu, da ne radi ko šta hoće, posebno ako mu to ne pripada, a da pri tome ne snosi nikakve posljedice za svoje ponašanje.
Samo istinom se možemo suprotstaviti zločinačkoj ideologiji fašizma. A istina se uči prvenstveno u porodici, potom u školi. Kroz stručan, istinit, naučno utemeljen program obrazovati mlade generacije da rasuđuju snagom argumenata, da umiju da se suprotstave neistini, nepravdi i iluzijama. Da razdvoje dobro od zla, istinu od laži i odaberu moralne vrijednosti kako bi uvijek bili na pravoj strani istorije i živjeli životom dostojnim slobodnog građanina. Na nama je da nadležnima u obrazovanju nametnemo potrebu povećanja broja časova iz istorije i književnosti, kako bi mladi shvatili da je jedino održivo živjeti u društvu gdje će se mirnim putem a ne silom rješavati sporna pitanja, ne čineći nikome zlo i nepravdu i ne dovodeći bilo koga u neravnopravnu poziciju.
Evropa je utemeljena na antifašizmu, kao i ustavi naših država. Put demokratije, pravde i ravnopravnosti je naš cilj. Kako djelujemo u sličnim sredinama, naše aktivnosti treba da budu sinhronizovane. Okupljanje kakvo je današnje, nastavak je onoga što radimo godinama unazad. To treba da bude praksa našeg djelovanja, koja bi doprinijela da naše zemlje približno istom dinamikom dostignu nivo demokratski uređenih sistema.
Antifašizam kao civilizacijska vrijednost nastao je mnogo prije nas. Zasnovan je na principima mira, slobode, jednakosti, solidarnosti, pluralizma i ljudskog dostojanstva. Naš je zadatak prenijeti ga na mlađe generacije. Ako to ne uradimo, nijesmo izvršili svoju misiju. U Crnoj Gori u kontinuitetu djelujemo podsjećanjima, saopštenjima, reagovanjima. Organizujemo takmičenja za učenike osnovnih i srednjih škola u izradi literarnih radova na temu mira i slobode, kao i u poznavanju istorije. Spoznajom ovih vrijednosti uvjereni smo da stvaramo slobodnog i kreativnog građanina sposobnog za najsloženije izazove. Nažalost, još uvijek nijesmo uspjeli da se izborimo za Zakon o zabrani upotrebe fašističkih simbola, koji se ne rijetko ističu na javnim mjestima. Skrnavljenje, rušenje ili nestanak spomenika posvećenih događajima i ličnostima iz oslobodilačke borbe, nije rijetka pojava. Ali zato pokušaji isticanja spomenika osvjedočenim ratnim zločincima prolaze bez sankcionisanja, uz indolentan odnos nadležnih prema ovakvim ponašanjima. Na takve pojave treba ukazivati u kontinuitetu, čime bi uticali na svijest građana da je antifašizam bez alternative, da treba da živimo ravnopravno, bez nacionalne, vjerske ili rasne diskriminacije, bez mržnje, u miru, toleranciji i razumijevanju.
Na kraju izlaganja Milojica Dakić je zaključio: Kako je antifašizam univerzalna vrijednost koja pripada svima, boračke i antifašističke organizacije zemalja regiona treba da se sinhronizovanim, usaglašenim aktivnostima odupiru fašističkim nasrtajima, radi očuvanja mira i harmonije među građanima i narodima. I napokon u svome radu moramo biti okrenuti sebi, zalagati se za razumijevanje, međusobno uvažavanje i solidarnost u svojim sredinama i šire, a iz prošlosti izvlačiti pouke kako pomoći a ne odmoći jedni drugima.
Fotografije: Andrija Nikolić