Priča o mornarima čiju 106. godišnjicu od strijeljanja upravo ovdje obilježavamo je priča o mladićima koji su se na surovoj zimi pobunili za mir, ravnopravnost i protiv gladi. Samo tri dana je trajala njihova pobuna, ali zapamćena je kao simbol otpora malog protiv jačeg — naglasio je predsjednik UBNORA Kotora Jovo M. Bećir.
Predstavnici Udruženja boraca Narodnooslobodilačkog rata i antifašista Kotora položili su cvijeće na spomen obilježje u Škaljarima, povodom obilježavanja 106. godišnjice strijeljanja vođa pobunjenih mornara u tom mjestu.
Skupu su prisustvovali i predstavnici SUBNORA Crne Gore sa potpredsjednikom Milojicom Dakićem i generalnim sekretarom Draganom Mitovim Đurovićem, UBNORA Herceg Novi, sa predsjednikom Svetozarom Bakovićem, UBNORA Budva sa predsjednikom Vulom Markovićem i predstavnici UBNORA Tivat.
Podsjećajući na 106. godišnjicu pobune mornara u Boki, predsjednik UBNORA Kotora Jovo M. Bećir istakao je da je povod čuvanja od zaborava tog bitnog istorijskog događaja, odavanje počasti četvorici strijeljanih mornara, učesnicima i vođama pobune mornara, desetini umrlih u zatvoru tokom sudskog procesa, dvojici poginulih mornara tokom pobune i svim pobunjenim mornarima.
— Priča o mornarima čiju 106. godišnjicu od strijeljanja upravo ovdje obilježavamo je priča o mladićima koji su se na surovoj zimi pobunili za mir, ravnopravnost i protiv gladi. Samo tri dana je trajala njihova pobuna, ali zapamćena je kao simbol otpora malog protiv jačeg — naglasio je Bećir ističući da je to bila oružana pobuna Austro-ugarske ratne mornarice u Boki Kotorskoj.
On je podsjetio da su pobunu mornara vodili Antun Grabar, mornar iz Poreča, Jerko Šišgorić, topdžija iz Žirija kod Šibenika, Mate Braničević iz Krila Jesenica kod Omiša, vodnik i tobdžija i Čeh František Raš na brodovima Sankt George i Gea. Kazao je da će ta pobuna ostati zapamćena kao najveća pobuna u istoriji pomorstva s obzirom na broj mornara i broj plovnih jedinica koje su učestvovale u pobuni.
— Bilo je to junačko djelo, hrabrost i odvažnost koja je bila potrebna da se pripadnici Austro-ugarske flote pobune zbog neljudskih uslova u kojima su živjeli i lošeg odnosa njihovih starješina prema njima. U sastavu Austro-ugarske flote tada je bilo 11 nacija, govorili su različitim jezicima i vođe pobune su pokazali da se tako nešto može pokrenuti i u tim okolnostima, ako se hoće — rekao je predsjednik UBNORA Kotora Jovo M. Bećir.
Nažalost, istorijske činjenice pokazuju kako je pobuna završila.
— Neodlučnost, neorganizovanost i neprihvaćanje savjeta Mata Braničevića da napuste Boku sa flotom, dovela je do sloma i kraha pobune mornara, ali njihovo djelo i junaštvo se obilježava i cijeni — kazao je Bećir, podsjećajući da su mornare u Škaljarima strijeljali mađarski vojnici i to iz trećeg pokušaja.
Taj događaj koji je u to vrijeme izazvao veliki interes Evrope bio je udarna vijest novina u doba kada s nazirao kraj Prvog svjetskog rata, te poraz Centralnih sila.
Spomen obilježja podignuta su im u Škaljarima, Đenovićima, Poreču, Šibeniku, na ostrvu Žirije, te u českom gradu Prerovu. Mnoge ulice i obale naše bivše domovine nosile su njihova imena.
— Grad Kotor im se odužio obilježavajući mjesto njihovog zatočenja i suđenja, mjesto strijeljanja ovim sarkofagom, a jedan od brodova ondašnje Jugoslovenske okeanske plovidbe nosio je ime „Prvi februar”, u spomen danu pobune mornara. No, danas u Kotoru niti jedna ulica, trg ili obala ne nosi niti jedno ime pobunjenih mornara ili pobune mornara i ako je bilo inicijativa za to. Neka je slava vjesnicima borbe i slobode — zaključio je Jovo M. Bećir.
U Lipcima obilježena 81 godišnjica od strijeljanja članova NOP-a u Lipcima
Dostojanstveno držanje pred cijevima neprijatelja — najveća lekcija iz patriotizma.
U Lipcima je juče obilježena 81. godišnjica povodom junačke pogibije devetorice istaknutih i hrabrih pripadnika partizanskih jedinica Primorskog i Orjenskog bataljona koji su strijeljali italijanski fašisti 11. februara 1943. godine.
Tim povodom je delegacija UBNOR-a i antifašista Kotora, predvođena predsjednikom Jovom M. Bećirom i predstavnicima boračkih organizacija Tivta, Budve i Herceg Novi, kao i predstavnici SUBNOR-a Crne Gore odali počast borcima strijeljanim u Lipcima.
Govoreći pored spomenika u Lipcima, Bećir je podsjetio da je jedan od najvećih procesa prijekih ili ratnih italijanskih fašističkih sudova protiv partizanskih boraca u Crnoj Gori održan u februaru 1943. godine u Kotoru.
— Osmog februara izriču presudu kojom se 58 drugova osuđuju na smrtnu kaznu a 30 na doživotnu robiju. Nekoliko dana kasnije u Lipcima 11. Februara 1943. Italijani strijeljaju braću Dušana i Lazara Samardžića, braću Obrada i Paska Dabovića, braću Sava i Vuka Bećira, Sima Sijerkovića i Nikolu Šabovića, koji su bili borci Orjenskog i Primorskog bataljona — kazao je Bećir.
Naglasio je da je ostalo zabilježeno njihovo hrabro držanje od izlaska iz kotorskog zatvora do stratišta.
— Na stratištu su sva devetorica umirali prkosno. Jedni su pjevali, a drugi klicali partiji i slobodi. Većina su odbili vjerski obred. Odbili su vezivanje očiju. Njihovo dostojanstveno držanje pred neprijateljskim cijevima (kasnije je svjedočio pop Jovo Radulović) najveća je lekcija iz patriotizma svim generacijama poslije njih do danas, kao i onima koji dolaze poslije nas, kazao je Bećir.
On je podsjetio da je ostalim partizanima-ilegalcima kazna zamijenjena doživotnom robijom.
Italijani su preinačili presudu, s jedne strane zbog razvoja međunarodne sitacije i stanja na istočnom frontu, a s druge strane da bi se pred narodom Boke pokazali velikodušnim i humanim, ali isto tako i oštrim.
— Brojnim zločinima koje su izvršili okupatorska fašistička soldateska i domaći izdajnici četnici, ustaše, ljotićevci i drugi, nad nevinim stanovništom Boke, mislili su da će ugušiti slobodarsku borbu koju je narod Boke vodio kroz vjekove protiv raznih okupatora, mletačke, austrougarske, njemačke i italijanske vlasti — rekao je Bećir.