Početkom minulog vijeka, uz prijedlog i zdušnu podrsku šćeri kralja Nikole, Milice Nikolajevne Romanov, Sofija Petrovna Metvago, direktorica Đevojačkog instituta, đe su djevojke svih vjera i nacija iz svih krajeva Crne Gore sticale osnovna znanja i otmena saznanja potrebna za dalji život u modernijim uslovima, otvara na Cetinju Djetski sad, đe u „maloj školi” zabilježio je hroničar boravi na početku 90 djece mahom iz siromašnih porodica.
Tu misiju na najbolji način nastavila je u drugoj polovini minulog vijeka Sofija Klikovac, zapamćena direktorica Dječijeg vrtića „Ljubica Popović” koja je predanim radom „ispisala biografiju za sjećanje i poštovanje” i ljetopis crnogorskog predškolskog odgoja i vaspitanja.
Zapamtila je kao đevojčica ratne strahote, tragičan gubitak majke, sirotinjske poslijeratne godine, izgradnju porušene zemlje, posebno ratnu siročad, o kojima je kao o svojim vršnjacima bolno govorila.
I kada je bilo teško, „zaključala” je svoje rane, završila studije i vrnula se u Titograd sa vjerom u dobro, u prijateljstvo i ljubav, uz želju da svoj život posveti najmlađima. Za duže od pola decenije predanog rada, uz podršku supruga Zarije i svoje đece (i kao penzionerka koračala je putevima svoje misije) bila je sve, i vaspitačica i direktorica, i nezaboravni graditelj čak 17 objekata za predskolsko obrazovanje i vaspitanje u Podgorici, kao nezaboravni primjer ostalim krajevima Crne Gore.
Svjedočanstva o neponovljivom životopisu Sofije Klikovac, istaknutog borca za dječija prava i uglednog društveno političkog poslenika žive u brojnim knjigama, novinskim i drugim zapisima. Najviše ipak, u sjećanju nekadašnjih polaznika jaslica i vrtića đe su učili prve riječi i prve pjesme „sada već vremešnih baba i đedova, i posebno uglednih vaspitačica i stručnog osoblja, za koje Sofija Klikovac, ostaje za neke majka, jer tako su je tada zvali, za ostale prijatelj koji se ne zaboravlja i čiji osmijeh uvijek daje nadu i jača vjeru u dobro u ljudima”.
Posebnu stranicu predanosti i humanosti ispisala je Sofija Klikovac, kao dugogodišnji član Predsjedništva Saveza boraca NOR-a i antifašista Crne Gore, koje zdušno podržava prijedlog Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija da jedna ulica u Podgorici dobije njeno ime, u znak zahvalnosti i poštovanja za izuzetan doprinos odgoju najmlađih u poslijeranoj i novoj Crnoj Gori.
Bila je Sofija Klikovac, istinski borac za prava svih ljudi, jer nije poznavala vjere i nacije, znala je samo za dobro. Posjećivala je porodice poginulih u borbi za slobodu, posebno čuvala sjećanje na crnogorske heroine, stizala kao antifašista do sirotinjskih zaboravljenih domova, voljela punim srcem Crnu Goru, rodni danilogradski Frutak i posebno Zetu, đe u porodičnom domu među brojnim priznanjima blista „Oktoih” zatim „Medalja rada” pa „Iskra”, priznanje za dobročinstvo, od nedavno i „Orden rada sa zlatnim vijencem” — koji je posthumno dodijelio Predsjednik Crne Gore.
Za kraj ovog zapisa podsjećam na davnu poruku naših antifašističkih prijatelja iz Zagreba, đe je studirala: „Svijet ima majku Terezu, vi, dragi naši Crnogorci, imate svoju Sofiju”, koja je, dodajmo, bila MAJKA HRABROSTI I HUMANOSTI.