Komemoraciji koja je održana kod spomenika Spasiću i Mašeri u velikom Gradskom parku, prisustvovali su potpredsjednik SUBNOR-a i antifašista Crne Gore Stevan Radunović, predsjednici Udruženja UBNORA Herceg Novi Sveto Baković, Kotora Jovo Bećir i Budve Vukašin Marković,sa delegacijama i brojni članovi Udruženja boraca NOR-a i antifašista Tivta.
Nakon polaganja vijenaca od strane predstavnika svih Udruženja, odavanja počasti minutom ćutanja skupu se obratila članica Opštinskog Odbora Udruženja Jovanka Laličić koja je kazala:
„Danas obilježavamo osamdeset pet godina od junačke pogibije dvojice hrabrih oficira Jugoslovenske vojske Sergeja Mašere i Milana Spasića. Bio je to 17. april 1941. godine, tmuran i kišovit dan. Kao da je i nebo slutilo tragediju. Razarač Zagreb, jedan od najmodernijih brodova jugoslovenske ratne flote, bio je usidren u Tivatskom zalivu. Nakon kapitulacije Jugoslavije čekala ga je slična sudbina kao i mnoge druge brodove, a to je predaja italijanskom okupatoru. Međutim, dvojica hrabrih oficira, Milan Spasić i Sergej Mašera, nijesu poslušali komandanta broda Nikolu Krizomanija da napuste brod i predaju ga Italijanima. Uzaludni su bili pokušaji komandanta da ih silom ugura u čamac. Hrabri oficiri su se u punoj ratnoj opremi uputili na krmu broda, zauzeli brodski stav. Okrenuli su posljednji put svoj pogled visoko prema Lovćenu i zastavi pod kojom su se zakleli na vjernost, čvrsto se zagrlili. Uslijedila je strahovita eksplozija koja se prolomila Bokokotorskim zalivom. Tijela dvojice oficira poletjela su u vazduh zajedno sa djelovima broda. Istog momenta u nebo se izvila legenda u kojoj su trajno zaplovili dvojica oficira, legenda koja će postati vanvremenska i vanprostorna.
Njihov izbor da brod ni po koju cijenu ne predaju okupatoru, već da izaberu časnu i herojsku smrt svrstala ih je u red najvećih heroja kojima su se divili i saveznici i okupatori. Ukazom Predsjednika Jugoslavije Josipa Broza Tita Milan Spasić i Sergej Mašera proglašeni su narodnim herojima.
Drugarice i drugovi, nastavila je svoju besjedu Jovanka Laličić, veliki naš pjesnik Njegoš je napisao „Blago tome ko dovijeka živi, imao se rašta i roditi”. Milan Spasić i Sergej Mašera imali su se zaista rašta roditi. Njihova imena ostaće trajno upisana u svijetle stranice istorije ovih prostora, uklesana u pamćenju starije generacije a prepričavana mladim generacijama. „Udar nađe iskru u kamenu, bez njega bi u kam očajala” riječi su mudrog starca Igumana Stefana. Prkosni čin ovih mladih ljudi bio je udar koji je ubrzo našao svoju iskru u kamenu u opštenarodnom ustanku 13. jula. Bio je snažna poruka i vječna pouka da se čast i obraz ne prodaju, da je borba za slobodu uzvišena i časna dužnost, a zastava vojniku pod kojom se bori svetinja.
Stoga ne smijemo dozvoliti da velo zaborava prekrije prkos Spasića i Mašere, osmjeh, prezir i junačko držanje Ljuba Ćupića i devetnaestogodišnje Joke Baletić koja je sama stavila sebi omču oko vrata da joj mrska okupatorska ruka ne opogani vrat, i mnogih drugih nepomenutih boraca i borkinja.
Naša obaveza, kao članova ovog Udruženja, je da njegujemo antifašizam i branimo ga od svih nasrtaja, na svakom koraku, hrabro, dostojanstveno i bez ustupaka. Naša misija je da idejom antifašizma, simbolično rečeno, inficiramo naše mlade. Samo tako možemo sačuvati našu antifašističku, građansku i nezavisnu Crnu Goru. Neka je slava i vječna hvala hrabrim oficirima i neka je vječna Crna Gora” zaključila je svoje obraćanje Jovanka Laličić.