Brigada se nalazila u rejonu Romanije. Dugotrajne iscrpljujuće borbe sa njemačkim planinskim jedinicama potpomognutim artiljerijom, tenkovima i avijacijom, da ne bi zapala u okruženje, prinudile su Brigadu na povlačenje. Cilj je izmještanje u zonu Jahorine, gdje se nalazio Vrhovni štab. Zbog kontrolisanih i prekinutih komunikacija, jedini putni pravac, iako duži, prema procjeni Štaba Brigade, bio je zaobilaženje Sarajeva sa sjevera i zapada, domoći se planine Igman na jugu i preko Trnova i Kalinovika uspostaviti vezu sa Vrhovnim štabom.
Odluka Štaba Brigade da se u neposrednoj blizini zaobiđe Sarajevo bila je neočekivana, iz razloga što su u gradu postojale veoma jake neprijateljske snage. Procjena je da i neprijatelj neće pretpostaviti da se na tako učvršćenom prostoru mogu očekivati partizanske jedinice, što se pokazalo tačnim. Iz tih razloga trebalo je, u svakoj situaciji, izbjeći borbu sa nadmoćnijim neprjateljem. Na tom putu postojale su veoma opasne i teško premostive prepreke: otvoreno Sarajevsko polje, neposredna blizina aerodroma Rajlovac, kontrolisane saobraćajnice koje vode od Sarajeva prema Slavonskom Brodu i Mostaru i rijeka Bosna.
Surovi zimski uslovi znatno su otežavali realizaciju plana. Pripremu jedinica, započetu 26. januara oko 16 sati, naročito dobro je sproveo Komandant Prvog bataljona Pero Ćetković, predratni oficir. Priprema je podrazumijevala: provjeru oružja, opreme i odjeće, oslobađanje suvišnog tereta, vađenje zatvarača iz pušaka i stavljanje u džepove da ne mrznu, utopljavanje boraca, mazanje stopala i obuće ovčijim lojem.
Niska temperatura od minus 32 stepena Celzijusa, dubok snijeg, led, smrznuta obuća nakvašena gaženjem rijeke, umor i iscrpljenost, usporili su kretanje kolone. Ipak, uz nadljudske napore čitavu noć 26/27 januar, glavnina snaga Brigade je, poslije 19 sati hoda i pređnih 50 km, uspjela da se okupi na Velikom Polju na Igmanu. Dvije stotine ili 30% boraca je promrzlo. U Centralnoj bolnici u Foči su, bez anestezije, izvršene 172 operacije od promrzlina, amputacijom pojedini djelovi tijela.
Igmanski marš, u vojnom i ljudskom smislu, predstavlja najsvjetliji primjer smjelosti i požrtvovanja. Vojnička procjena da se izvlačenje iz okruženja izvede neočekivanim pravcem kretanja, predstavljao je manevar iznenađenja koji je uticao na konačan, uspješan ishod akcije. Jedna strašna golgota, savladana nadčovječanskim naporom, upornošću i disciplinom boraca, pokazala je da su ljudske granice izdržljivosti i junaštva nemjerljive.
Crnogorski antifašisti na Igmanu
Više hiljada antifašista sa sa područja bivših jugoslovenskih republikana Igmanu obilježilo je danas 83. godišnjicu istorijskog Igmanskog marša i podsjetilo na slavne borce koji su u izuzetnim uslovima, „kada se krv ledila u žilama” pregazili planinu, spasili se i nastavili borbu protiv fašizma.
Zajednička delegacija antifašističkih organizacija sa područja bivše Jugoslavije u kojoj su bili potpredsjednici SUBNOR-a i antifašista Crne Gore Milojica Dakić i Stevan Radunović, položila je vijenac sjećanja na spomenik Igmanskim junacima.
Besjedama i umjetničkom programu prisustvovalo je blizu dvije stotine crnogorskih antifašista iz Podgorice, Bijelog Polja (oko 50 učenika), Cetinja, Kotora, Bara, Danilovgrada, Budve, Pljevalja i drugih gradova.
Pobjedu nad okupatorom izvojevali su hrabri borci NOVJ, u kojoj su ravnopravno učestvovali svi građani tadašnje države, bez obzira na nacionalnu i vjersku pripadnost. Crnogorski borci i komandni kadar, kojeg je bilo u svim partizanskim jedinicama i van Crne Gore, imali su ogroman udio u konačnom oslobođenju zemlje. Njihov doprinos i žrtve priložene slobodi i izgradnji poslijeratne države, do današnje Crne Gore, ne smiju biti zaboravljeni.
Crna Gora, kao moderna evropska država , počiva na temeljima NOB i civilizacijskoj tekovini pobjede nad fašizmom. Djelo hrabrih partizana, svjetionik je mladima da čuvaju, održavaju i unapređuju ono što su generacije predaka, odricanjem, patnjom, borbom i žrtvama, stvarale kroz dugu i slavnu prošlost ove države i naroda.