Na slavnu bitku i slobodarsku pobjedu podsjetio je Jovo Bećir, predsjednik UBNORA Kotor koji je istakao:
„Pobori i Gornji Grbalj bili su jako partizansko uporište i Italijani su pokušali da neutrališu njihov uticaj na narod preduzimajuci snažan napad sa dva bataljona divizije Emilia jačine oko 3000 vojnika i 50 artiljerijskih oruđa.
Napad je počeo noću 24/25. marta 1942. iz dva pravca. Jedan je vodio preko Mirca i Čavora a drugi preko Bratešica i i Gorovića s namjerom da se obije vojske sretnu u Poborima. Neprijateljske snage stacionirane u rejonu Budve onemogućile su da se ostali dio Primorskog Bataljona ukljuci u borbu.
Na položajima u Koložunju i Paštrovnici neprijateljskim snagama su pružili ogorčen otpor 24 borca Kotorsko-primorske čete i oko 50 boraca Poborsko-Brajićke i Majinske čete. Dio Grbaljske čete je na položaju iznad sela Bratešića,na čelu s komandirom Vukom Vuksanovićem, uspio da zaustavi prodor druge kolone i primorao je da se povuče nazad.
Prva kolona je, trpeći gubitke, uspjela da potisne partizane sa Paštrovnice ka Lovćenu, Trudovu i Stanjevićima i prodre u selo Pobore. Parizani nijesu uništeni, ali je stradalo stanovništvo i njegova imovina u Poborima, Bratešicima i Gorovićima.
Druga kolona, prilikom povlačenja prema Kotoru napadnuta je od oko 20 boraca Zagorskog voda Grbaljske čete, na čelu sa političkim komesarom čete Boškom Strugarom. Neprijatelj je u ovom okršaju imao osjetne gubitke.
Ukupni gubici neprijatelja u ovim borbama iznosili su preko 50 mrtvih i mnogo veći broj ranjenih. Partizani su imali 8 ranjenih i 7 poginulih i to: Gracija Petković, Niko Zec, Jovo Ivanović, Vido Kapisoda, Vido Knežević, Petar- Mišo Zec i Mitar Ivanović.
U znak odmazde za gubitke na Paštrovnici i Grblju,Italijani su izvršili krvave represalije nad stanovništvom Pobora i Grblja.
Borba koja je vođena 25 marta 1942. u Grblju i Poborima spada u red većih oružanih sukoba partizana s italijanskom okupatorskom vojskom na području Boke Kotorske. Po snagama koje je okupator u njoj upotrijebio i vatrenoj moći koncentrisanoj na relativno malom prostoru, to je bila jedna od najžešćih bitaka.
Po gubicima kojima su Italijani platili ovaj pohod to je bio jedan značajan trijumf partizanskog oružja.
Ova bitka ostala je zapamćena i po bezobzirnom pustošenju napadnutih sela i po izuzetno brutalnom nasilju nad neboračkim stanovništvom koje je u njemu zatečeno.
Neosporno je da je 25. mart 1942. jedan od značajnih datuma slobodarske tradicije Grblja.
Oružana borba protiv okupatora i revolucionarni preobražaj bile su svijetle strane jedne cjeline čiji su se procesi istovremeno i uzajamno odvijali.
Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije bila je ne samo faktor oružane borbe, ne samo stvaralac slobodnih teritorija na čijem tlu su nicale i razvijale se revolucionarne institucije već je ona sama bila nosilac idejnosti, noseći uz svoju vojnu silu i svijest o promjenama.
NOB se pretvorila u opštenarodni rat a pobjeda u ratu povela je narod na novu etapu,etapu antifašizma,razvoja, sto je snazno afirmisalo Jugoslaviju i na unutrašnjem i spoljnom planu.
Sloboda, krvlju plaćena i bez primjernim heroizmom osvajana stoji u temeljima naše savremene stvarnosti, u naš način mišljenja i zivota, to slavno doba, sjajno pregalaštvo i heroizam boraca ostaće trajno prisutni u svijest naroda i predstavljace dragocjeno nasleđe svim generacijama.
Danas neki to dovode u pitanje. Sve više je onih koji pokušavaju da redefinišu istoriju, da omalovaze značaj NOB i antifašističke borbe i podcijene njene zrtve,onih koji krivotvore istorijske događaje iz daljnje i bliže prošlosti, prkazuju ih u lažnom svijetlu.
No, put Crne Gore je jasno definisan jer smo se vaspitavali na civilizacijskim tekovinama antifašizma, po tome je poznata i priznata u svijetu i to je put koji nas vodi u porodicu evropskih naroda. Njen suverenitet i istorijska vertikala moraju se braniti, rekao je Jovo Bećir, predsjednik Udruženja boraca NOR-a i antifašista Kotora.