U ime Udruženja okupljenima se obratio Ivan Novosel.
„Drugarice i drugovi, poštovani sugrađani, uvaženi gosti, danas, ovdje, ispred spomenika Milanu Spasiću i Sergeju Mašeri, u srcu Velikog gradskog parka u Tivtu, okupljeni smo da se poklonimo herojima — u tišini, s poštovanjem i zahvalnošću. Ovdje ne stojimo samo pred spomenikom, već pred uspomenama na čast, hrabrost i principe — na nešto što ne pripada samo prošlosti i istoriji, već i budućnosti.”
Ukazao je da su se u sumraku jedne države i epohe, dvojica prijatelja, saboraca i oficira, Spasić i Mašera, zatekla u aprilu 1941. godine u Boki Kotorskoj, na razaraču ‘Zagreb’ — ponosu Kraljevske mornarice, koji je bio usidren u Tivatskom zalivu.
„U tim danima, dok je Jugoslavija kapitulirala pod udarima nacističke Njemačke i fašističke Italije, naredba je bila jasna — svi brodovi i posade predaju se bez borbe”, rekao je Novosel.
Dodao je da Spasić i Mašera nisu mogli pristati na takvu sramotu. Znali su da će brod, ako ga ostave, pasti u ruke okupatora, da će neprijatelj njihovu tehnologiju i brod iskoristiti protiv naroda, kao i da kapitulacija može biti naređena, ali da se čast ne postiže komandom.
„Umjesto predaje, Spasić i Mašera su donijeli odluku koja se pamti i poštuje i danas: da unište brod i sačuvaju čast mornarice, po cijenu svojih života. To je bio prvi čin oružanog otpora okupatoru na tlu tadašnje Jugoslavije.”
Novosel je ispričao da je prije dizanja u vazduh, komandant broda Nikola Krizomali već bio razriješio svu posadu dužnosti i spremio svečanu uniformu u kojoj će Italijanima predati ‘Zagreb’, a onda je zatražio od posluge da mu servira ručak.
Kazao je da mu je tada „prišao Spasić sa riječima: ‘Gospodine, ovdje sigurno nećete da ručate, molim vas idite u Dubrovnik pa tamo ručajte, ovaj razarač će za deset minuta nestati sa površine’. ‘Vi ste ludi’ — odgovorio je Krizomali, ali ga je Spasić presjekao riječima: ‘Požurite, molim vas, štapini su već pripaljeni i gore, vrijeme ističe’”.
„Komandant se u paničnom strahu pokupio i napustio brod. Kada je bio na 500 metara od razarača, uslijedile su dvije stravične eksplozije koje su prepolovile brodski trup. Razarač ‘Zagreb’ je teško oštećen i potonuo na plitko dno”, kazao je Novosel.
Istakao je da su sljedećeg dana ribari u moru pronašli leš Milana Spasića, i on je sahranjen 19. aprila 1941. na mornaričkom groblju u Savini pokraj Herceg Novog zajedno sa Mašerom (čiji su ostaci pronađeni kasnije). Na njihov posljednji ispraćaj došli su brojni stanovnici, ali i odred italijanske vojske, koji su toliko bili impresionirani herojstvom Spasića i Mašere da su ih ispratili uz vojne počasti.
„Njihov čin nije bio samo čin vojničke hrabrosti — bio je to čin duboke moralne odluke, izraz vjernosti domovini, časti i slobodi. U vremenu kada su mnogi birali liniju manjeg otpora, Spasić i Mašera su izabrali put koji će ih uvesti u legendu”, rekao je.
Novosel je istakao da je uništenje i potapanje razarača i pogibija dvojice oficira bio najmoralniji čin u tragediji flote Kraljevine Jugoslavije i kao takav izazvao je veliku pažnju britanske štampe.
„Britanci su već 1942. u krugu svojih kasarni na Malti podigli spomen ploču posvećenu Mašeri i Spasiću. Kasnije su, u slobodnoj Jugoslaviji, Spasić i Mašera posthumno odlikovani i proglašeni za Narodne heroje 1973. godine, a njihova imena nose ulice, škole, kao i ovaj spomenik pred kojim danas stojimo. Francuzi su 1968. godine snimili igrani film, ‘Plamen nad Jadranom’, posvećen tom događaju, a po scenariju koji je napisao niko drugi nego veliki Meša Selimović.”
Novosel je ukazao na to da su oni primjer kako pojedinačni čin može da nadživi istorijske okolnosti, da postane simbol časti, odanosti i ljudske veličine.
„Oni su most između prošlosti i budućnosti, podsjetnik da i u najmračnijim trenucima postoje svetionici hrabrosti. U vremenu kada Crna Gora traga za stabilnošću, jedinstvom i traži svoj evropski put, upravo Spasić i Mašera nas podsjećaju da i pojedinci mogu biti veliki — ne po moći, već po hrabrosti i poštenju. Njih dvojica su primjer kako se ljudsko dostojanstvo može očuvati i u najmračnijim danima.”
Dodao je da su oni bili ljudi različitog porijekla, različite vjere i jezika, jedan iz Beograda, drugi iz Gorice, ali su zajedno položili živote za isti ideal antifašizma.
„Taj ideal je iznad svih razlika koje nas i danas dijele. Poruka koju nosi djelo tih heroja i njihovo antifašističko opredjeljenje utkani su i u temelje slobodne Crne Gore. Antifašizam je temelj našeg Ustava, našeg društva, i našeg odnosa prema prošlosti i budućnosti. Kada danas svjedočimo pokušajima da se istorija prepravi, da se fašisti prikazuju kao ‘žrtve’, da se borba za slobodu stavlja pod znak pitanja, dužnost nam je da jasno kažemo da ne prihvatamo i da nećemo dozvoliti reviziju istorije, po mjeri izdajnika i saradnika okupatora. Milan Spasić i Sergej Mašera ostaju među nama. UBNOR Tivat i SUBNORA CG ne zaboravlja istinske heroje i njihova djela. Mi ne čuvamo prošlost iz nostalgije — već da bismo obezbijedili bolju budućnost našim potomcima. Učimo našu djecu da sloboda ima svoju cijenu, da se čast ne nasljeđuje, već gradi djelima. Neka imena heroja, njihova žrtva i ovaj spomenik u Velikom gradskom parku, podignut njima u slavu, i dalje budu svetionik slobode i antifašizma sadašnjim i generacijama koje dolaze”, zaključio je Novosel.
Na kraju svog govora zahvalio je okupljenima u ime UBNORA Tivat.