Pored autora, koji je iz svog bogatog diplomatskog iskustva, govorio o pokušajima da se spasi Jugoslavija zemlja koje više nema, govorili su: prof. dr Branislav Bane Radulović, Dragan Mitov Đurović i Milojica Dakić, potpredsjednik Saveza boraca NOR-a i antifašista, inače organizatora promocije, koji je pored ostalog rekao: „Jovan Jovo Vejnović, rođen u Mokrom Polju kod Knina, kako sam kaže u dolini predivne i bistre rijeke Zrmanje, životne nazore formirao je u porodici koja je tokom Drugog svjetskog rata, sva pripadala oslobodilačkom pokretu.
Osjećaj pravde, slobode, ravnopravnosti, građanske provenijencije karakterisali su Jovovu bogatu životnu, radnu i, nadasve, dugu i značajnu diplomatsku karijeru.
Ovom knjigom Vejnović analitički, precizno i objektivno zapaža i prikazuje genezu i uzroke raspada Jugoslavije, zemlje do koje mu je bilo neobično stalo i kojoj je pripadao svim bićem. Slom ideje u koju je vjerovao i bio joj nesebično posvećen, teško je doživio i prihvatio.
Glavni razlog raspada, kako ga Vejnović saopštava u knjizi, citiram: „Prevlast ideologije nad privredom i društvom zakonomjerno je proizvodila ekonomsku neefikasnost i političke sukobe”. I sljedeće: „Najveći grijeh SKJ je popuštanje nacionalizmu”. Ne ustručava se Vejnović da saopšti postupke, ponašanja i greške čak i najbližih pretpostavljenih.
Dok je nacionalizam u zemlji jačao, aktuelna vlast nije to shvatila kao opasnost. Vjerovala je u snagu svog programa i smatrala da će nadvladati problem, jer su ekonomski parametri bili vrlo povoljni. Čak i nakon izlaska Slovenije i Hrvatske iz jugoslovenske zajednice, vlast, po Vejnoviću, još uvijek nije bila svjesna i gajila je nadu u svoj program potpune tržišne ekonomije, privatizacije, liberalizacije i deregulacije. A svaki naredni korak bio je bliži raspadu zemlje.
Ni pokušaj formiranja političke stranke„Savez reformskih snaga Jugoslavije” nije urodio plodom.
Nacionalisti su, kako zapaža Vejnović, bili uporni da brane svoje stavove da su njihova prava ugrožena i da su drugi krivi za stanje u zemlji. Ni pozitivni rezultati, koje je nova vlast imala u početnom periodu svoga mandata, njima nijesu odgovarali, što je još više pojačavalo krizu. Jačali su sve više i konačno nadvladali kad je Armija u koju su svi, pa i Vejnović čvrsto vjerovali, stala na njihovu stranu.
U knjizi koja suštinski predstavlja njegove memoare, Vejnović ističe da su opasnost za zemlju zapazili i međunarodni faktori. Brojni, dugi i mukotrpni razgovori sa svjetskim političarima svodili su se na očuvanje jedinstvenosti zemlje kao garanta mira u državi i Evropi. Represivne mjere vlasti kroz narušavanje ljudskih prava i sloboda, naročito na Kosovu, zabrinuli su međunarodnu javnost, kojoj nije bilo teško da nasluti raspad Jugoslavije. I članovi Haške konferencije su, nakon izdvajanja Slovenije i Hrvatske, shvatili realnost, te su koncept pravili samo za ostatak zemlje.
Raspad Jugoslavije i pobjeda nacionalizma ne gasi građanske, liberalne, antifašističke i civilizacijske ideje kojima je Jovo Vejnović odan čitavog života. Uporan i odlučan, nastavio je rad u Savezu antifašističkih boraca i antifašista (SABA) Republike Hrvatske i Savezu društava „Tito” iz Hrvatske, u kojima obavlja odgovorne dužnosti. Ideja jugoslovenstva ostala je utkana u njegovu biografiju.
Pitam se da li je bilo moguće očekivati nešto drugo od čovjeka koji je radio i izgrađivao se na temeljima jugoslovenstva, koji je, obavljao odgovorne dužnosti, razvijao poslovne i diplomatske veze po čitavom svijetu, uspostavljajući čvrste i trajne lične odnose. Koji se školovao u 7 gradova iz 3 nekadašnje jugoslovenske republike, a danas samostalne države, koji je radio u 4 grada, od kojih su danas 2 prijestolna i vršio odgovornu diplomatsku aktivnost u 4 države sjeverne Afrike.
Nebrojeno drugih zemalja u svijetu posjetio je kao član najviših državnih delegacija SFRJ i Republike Hrvatske i doprinio unaprijeđenju međusobnih odnosa država koje je predstavljao sa zemljama koje je posjetio.
Ovom knjigom Jovan Vejnović dao je veliki doprinos i rasvijetlio mnoge nepoznanice djelovanja i događanja u najužem jugoslovenskom vrhu, u posljednjim danima države koja predstavlja naš nezaborav”, rekao je Milojica Dakić, potpredsjednik SUBNORA Crne Gore.