Crnogorska istorijska čitanka vjekovima pamti znamenite vitezove, junake i prvake koji su se borili za pravdu i pravicu, i čija imena ispisana zlatnim slovima sijaju kao luča generacijama koje dolaze uz poruku da je sloboda svetinja koja pripada svakom čovjeku i svakom narodu — kazao je generalni sekretar SUBNORA Dragan Mitov Đurović.
Savez udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore, zajedno sa Udruženjem boraca NOR-a i antifašista Podgorice, organizovala je u KIC-u „Budo Tomović” akademiju sjećanja na dr Vukašina Markovića i njegovog sestrića Ivana Milutinovića — dva velikana piperske, crnogorske, jugoslovenske i svjetske revolucije.
Uoči akademije sjećanja u Kulturno-informtivnom centru, položili su vijence na spomen-obilježje Vukašinu Markoviću u krugu Kliničkog centra Crne Gore (koji je nekada nosio njegovo ime) zajedno sa predstavnicima najveće zdravstvene ustanove u državi, kao i na spomen bistu Ivana Milutinovića, u parku na Bulevaru Svetog Petra Cetinjskog.
Borci za pravdu
Obraćajući se okupljenima u punoj multimedijalnoj sali KIC-a „Budo Tomović”, generalni sekretar SUBNOR-a i antifašista Crne Gore Dragan Mitov Đurović je kazao da crnogorska istorijska čitanka vjekovima pamti znamenite vitezove, junake i prvake koji su se borili za pravdu i pravicu, i čija imena ispisana zlatnim slovima sijaju kao luča generacijama koje dolaze uz poruku da je sloboda svetinja koja pripada svakom čovjeku i svakom narodu. Posebno mjesto u toj svetoj knjizi, naglasio je, pripada kamenitim Piperima koji su „o tankome brašnjeniku” vazda stizali tamo đe se branila sloboda.
— Potvrđuju to ratne hronike, posebno knjiga „Piperski pomenik”, velika zadužbina Slobodana Simovića, istoričara, humaniste i pravednika, u kojoj je podatak da su od Veljeg rata 1876. godine do kraja Drugog svjetskog rata poginula 832 piperska ratnika. Samo u NOB poginuo je ili nestao 261 žitelj ovog kraja koji je dao 16 narodnih heroja, 15 ratnih i dva poslijeratna generala, 139 nosilaca Partizanske spomenice 1941. godine. Među blizu 500 viteških imena u „Piperskom pomeniku” pomenimo serdara Jola Piletića, Mijajla Nišina Vučinića, Vidaka Tujova Vukovića, Luku Filipova Dragišića, Radovana Begova Vukanovića, Sava Krstova Brkovića, Blaža Miljanova Jovanovića, zatim Ivana Radeva Milutinovića i njegovog ujaka dr Vukašina Milićeva Markovića iz Lise Piperske, koji je rođen prije 150 godina u vremenu stare, sirotinjske i stiješnjene Crne Gore, koju su hrabro branili njeni sinovi i šćeri — kazao je Đurović.
Podsjetio je da Vukašin Marković nakon školovanja na Drezgi, u Podgorici i Jagodini, za rane mladosti stiže u Rusiju đe završava Donsku bogosloviju za sveštenika i učitelja, a potom na Harkovskom univerzitetu najprije veterinu, pa medicinu.
— Tada se odlučuje za put revolucionara, boreći se za socijalističke ideje u Prvoj ruskoj revoluciji 1905. godine i potom Oktobarskoj revoluciji 1917. godine. Tada, zapisali su hroničari, „crveni doktor” Vukašin Marković pobjedonosno korača Crvenim trgom pored Lenjina, prijatelja i saborca. Bio je u tom metežnom vremenu dr Vukašin Marković, oficir Crvene armije, komandant i politički komesar bataljona Hrvata i Slovenaca, borio se u Ukrajini, Sibiru i Čeljabinsku. Kao urednik lista „Svjetska revolucija” borio se za socijalističke ideje i taj zadatak nastavio po zadatku Ruske komunističke partije na Balkanu, najprije u Srbiji, odakle nakon zatvora u Glavnjači dolazi u Crnu Goru, đe oduševljen idejama Rovačke republike, nakon Podgoričke skupštine zapisuje: „Duša naroda prignječena je žrvnjem koji je zadesio Crnu Goru 1918. godine”, uz podsjećanje na Lenjinovo učenje „da su Crnogorci poseban narod”. Slijedi progon tadašnjih vlasti, komitovanje sa petokrakom na čelu, hapšenje i pored obećanja da nije ništa kriv i da se može slobodno kretati, zatim zatvor u Jusovači i Bogdanovom kraju, odakle uz pomoć partijske organizacije uspijeva, iako okovan, da pobjegne do Beča, đe završava iza rešetaka, ali ipak i bježi u svijet. Kao jedini Jugosloven učestvuje u Kineskoj revoluciji, potom se vraća na Kavkaz, đe je radio kao ljekar. Slijedi otpor dr Vukašina Markovića Staljinovim čistkama, zatim sibirski zatvori i smrt, po nepotvrđenim podacima, u Kurbjiševu 1943. godine — podsjetio je Dragan Mitov Đurović, generalni sekretar SUBNOR-a.
Ponosni sinovi
Potpredsjednik SUBNOR-a Milojica Dakić podsjetio je da je juče navršeno 80 godina od kada je Crna Gora izgubila jednu od najznačajnijih ličnosti iz bogate plejade revolucionara NOP-a. Nadomak tek oslobođenog Beograda, u predvečerje 23. oktobra 1944. godine ugasio se život Ivana Milutinovića, komuniste, revolucionara, rukovodioca, general-lajtnanta, narodnog heroja.
— Sin ponosnih Pipera i Crne Gore, na porodičnom ognjištu, saznao je i prihvatio vrijednosti čojstva, junaštva, čestitosti i hrabrosti. Odnio ih je sa sobom iz kuće piperskih vojvoda, barjaktara i boraca za slobodu. Osjećaj pravde i slobode odlike su karaktera Ivana Milutinovića — kazao je Dakić.
Kao gimnazijalac, Ivan Milutinović prihvatio je ideje Oktobarske revolucije, najviše kroz razgovore sa svojim ujakom Vukašinom Markovićem.
— Prezir prema tiraniji i izdaji ispoljava kao rukovodilac udruženih studenata-marksista na Pravnom fakultetu, gdje organizuje predavanja i štrajkove studenata, u kojima je i ranjen. Životni put mu je bio obilježen radom, patnjom i odricanjem. Aktivnost Ivana Milutinovića nije prošla nezapaženo stalnoj policijskoj pratnji. Često je mijenjao mjesta boravka. Ni hapšenja ga nijesu zaobišla. Od 1928. do 1940. godine, u tri navrata osuđen je na više od osam i po godina robije. Boraveći po hladnim i vlažnim zatvorima Glavnjače, Sremske Mitrovice, Lepoglave i Bileće, izložen teškim uslovima, mučenju i prebijanju, ozbiljno je narušeno njegovo zdravlje. Ali, ni to ga nije odvratilo da se i dalje uporno bori za poboljšanje uslova boravka u zatvorima — naveo je Dakić.
Ivan Milutinović živio je život revolucionara
— Godine 1927. boravi u Crnoj Gori, gdje radi sa seljačkom i radničkom omladinom, učvršćuje SKOJ-evske organizacije, pomaže komunistima na izborima. Član KPJ od 1923. godine, CK KPJ od 1939. godine i Politbiroa, učestvuje u pripremi svih značajnijih partijskih događanja u 1940. godini: Osme konferencije PK KPJ za Crnu Goru, Boku i Sandžak u Beranama, Pete zemaljske konferencije KPJ u Zagrebu. Kao iskusan revolucionar i partijski funkcioner učestvuje u radu savjetovanja u Stolicama i na sastanku 4. jula u Beogradu, kada je CK KPJ donio odluku o podizanju ustanka. Poslije Trinaestojulskog ustanka, delegat je VŠ NOPOJ u Crnoj Gori, sa širokim ovlašćenjima. Vojničke dužnosti je obavljao sa pozicije komandnta GŠ NOPO Crne Gore, člana VŠ NOPOJ, člana štaba 3. i 2. udarnog korpusa. Prošao je sve bitke i ofanzive NOR-a — podsjetio je Dakić.
Kako ističe, nijedna značajna vojno-politička aktivnost tokom rata na teritoriji Jugoslavije i Crne Gore nije se dogodila, a da Ivan Milutinović nije aktivno učestvovao i rukovodio pripremama i organizacijom.
— Nizali su se: Prvo zasjedanje AVNOJ-a, na kojem je kao vijećnik izabran za člana Izvršnog odobora, osnivanje prvog sreskog NOO u Crnoj Gori u Beranama, prvo zasijedanje ZAVNO Crne Gore i Boke u Kolašinu novembra 1943. godine i njegovo prerastanje u CASNO, čiji je bio predsjednik. Slijedi Drugo zasijedanje AVNOJ-a u Jajcu 29. novembra 1943. godine gdje je bio delegat i član radnog Predsjedništva, a potom izabran za člana Nacionalnog komiteta oslobođenja Jugoslavije (NKOJ) — podsjetio je Dakić.
Želja za učenjem i sticanjem novih znanja bila je stalna preokupacija Ivana Milutinovića od rane mladosti, naročito ekonomija, nacionalna i pitanja seljaštva.
— Organizaciona i partijska iskustva predratnog perioda i vojničke sposobnosti stečene u ratu, presudno su uticali da na Drugom zasijedanju AVNOJ-a Ivan Milutinović bude izabran za povjerenika za narodnu privredu i finansije u NKOJ, što bi u mirnodopskim uslovima odgovaralo funkciji predsjednika vlade. Ovu odgovoru dužnost Milutinović je znalački i savjesno obavljao 1943. i 1944. godine. Sa maršalom Titom putovao je u Sovjetski Savez. Taj delikatni zadatak Ivan Milutinović je, kao i sve prethodne, obavio odgovorno, znalački, sa visokim osjećajem diplomatskog senzibiliteta, kako i dolikuje državniku njegovog ranga — poručuje Dakić.
Smrću Ivana Milutinovića, kako je naglasio, Crna Gora i Jugoslavija izgubili su jednog od najsposobnijih revolucionara i političara, rukovodioca koji je mogao mnogo dati novoj državi, pred kojom je bio dugotrajan i naporan put obnove izgradnje.
— Za osvjedočena herojska djela odlikovan je Ordenom narodnog heroja Jugoslavije, Ordenom narodnog heroja Albanije i Ordenom Kutuzova prvog stepena — zaključio je potpredsjednik SUNORA Crne Gore.
Ponosni sin svoje zemlje
Potpredsjednik SUBNOR-a i antifašista Crne Gore Milojica Dakić istakao je da je Ivan Milutinović bio borac i vizionar, koji je svoj život utkao u temelje moderne Jugoslavije i Crne Gore.
— Ponosna je zemlja koja iznjedri takve sinove kakav je bio Ivan Milutinović. Neumorni je stvaralac modernog društva, u kojem su građani slobodni, jednaki, lišeni bilo kakve podvojenosti i u kojem su im zagarantovana sva prava. Njegov lik i djelo zavređuju vječno pamćenje poštovanje. Nažalost, ima i onih koji ne dozvoljavaju da Ivan Milutinović, zajedno sa još trojicom saboraca, mirno počiva u Grobnici narodnih heroja na Kalemegdanu. Ali, tu je Crna Gora, njegov zavičaj, koja uvijek može pružiti vječno utočište i mir kakav zaslužuju velikani svoga roda. Uz zahvalnost za sve što je uradio za stvaranje nove, samostalne, demokratske, multinacionalne, građanske i antifašističke države za koju se borio, a kakva želimo da bude i današnja Crna Gora — poručio je Dakić.